četvrtak, 10. studenoga 2011.

Allahu moj, nadoknadi onome koji daje****

U suri El-Kalem Uzvišeni Allah nam navodi slučaj vlasnika bašče kako bi uzeli pouku iz njega. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo ih na kušnju stavili, kao što smo vlasnike jedne bašče na kušnju stavili kad su se zakleli da će je sigurno rano izjutra obrati, a nisu rekli: “Ako Bog da!”
I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena. A u zoru oni su jedni druge dozivali: ‘Poranite u bašču svoju ako je mislite obrati!’
I oni krenuše tiho razgovarajući: ‘Neka vam danas nikako nijedan siromah ne ulazi!’ I oni poraniše uvjereni da će moći to provesti, a kad je ugledaše, povikaše: ‘MI smo zalutali; ali ne, ne, - svega smo lišeni
!” (Prevod značenja, El-Kalem, 17-27) 
Kaizvanje o njima se završava riječima: “Eto takva je bila kazna, a na onome svijetu je, kada bi oni znali, kazna još veća.” (Prevod značenja, El-Kalem, 33)
Hafiz Ibn Kesir, rahimehullahu, kaže:
“Otac im je ostavio u naslijeđe bašču, a oni su bili sljedbenici Knjige. Njihov otac je s baščom postupao na lijep način, tako što bi od onoga što bi dobio od nje ostavio sjemena za nju koliko je potrebno, jedan dio bi pohranio za svoju porodicu tako da im bude dovoljno hrane za godinu dana, a ostatak bi dijelio kao sadaku.
Nakon što je umro bašču su naslijedili njegovi sinovi pa su rekli: ‘Naš otac je bio nerazuman što je od nje davao siromasima. Ako im mi ne budemo davali, onda ćemo imati više.’
Kada su to odlučili sprovesti, stigla ih je kazna tako da ih je zadesilo suprotno tome što su oni namjeravali. Allah im je uskratio i glavicu imetka, i dobit, i ono što je davano u sadaku, pa im nije ništa ostalo.
Uzvišeni Allah kaže: Eto takva je bila kazna, tj. takva je kazna onome ko krši Allahove naredbe i škrtari sa onim što mu je Allah dao i čime ga je obasuo, koji ne daje siromašnom njegovo pravo i koji poriče Allahove blagodati.
…a na onome svijetu je, kada bi oni znali, kazna još veća, tj. to što ih je snašlo je dunjalučka kazna, a ahiretska kazna je još teža.” (Tefsiru-l-Kur’ani-l-‘azim, 4/636)
Zatim je Ibn Kesir, rahimehullah naveo hadis kojeg je zabilježio Bejheki od Alije, radijallahu ‘anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio branje i žetvu noću. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je to kako siromasi ne bi bili uskraćeni za svoje pravo od tog imetka.
Od Ebu Hurejre, radijallahu ‘anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema nijednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne siđu dva meleka pa jedan govori: - Allahu moj, nadoknadi onome koji daje, a drugi govori: - Allahu moj, daj propast onome koji ne daje.” (Hadis je muteffekun alejhi)
Uzvišeni Allah opisujući iskrene vjernike kaže:
“…i oni u čijim imecima bude određeni dio za onoga koji prosi i za onoga koji ne prosi.” (Prevod značenja, El-Me’aridž, 24-25)
Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne raspija mnogo.” (Prevod značenja, El-Isra, 26)
Kroz ova dva ajeta možemo vidjeti da imetak nije u potpunosti naše vlasništvo kojim možemo raspolagati kako hoćemo, već u njemu imaju i prava drugi. Ako ta prava ne dadnemo njihovim vlasnicima, onda će se tuđi hakk pomiješati sa našim imetkom pa Allah neće dati u njemu bereket.
Od Aiše, radijallahu ‘anha se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka se nije pomiješala s nekim imetkom, a da ga nije uništila.” (Bejheki i El-Bezzar)
Jedini način da se sačuva halal je da se dadnu prava onima kojima pripadaju. Tada će imetak biti halal i berićetan.


Ilahiler - Ilahije Kaside - Talael Bedru Aleyna***



Nema komentara:

Objavi komentar