utorak, 1. studenoga 2011.

Hattabu, heroju ummeta


 Pustinja je uvijek rađala junake Ummeta Muhammeda uzorne prvake, Halida i Hamzu Talhu i još mnoge Tamu zla i širka baciše pod noge, Po nakovnju od pijeska bije čekić vreli Na njemu se skova još jedan junak smjeli, Zadojen imanom na vrelu Božje r'ječi Odazva se ummetu od bola što ječi, Rodnu grudu napusti, sa sedamn'est ljeta Protiv zulma borit' se, zadaća mu sveta Dječačić iz pustinje, što po dinama se peo Daleko od kuće, muškarac posta zreo U ruke svoje uzeo, bajrak je džihada U ummetu ranjenom probudi se nada Tijelo kao granit, gar u dugoj kosi A u srcu herojskom, žar džihada nosi Ambicije veće, od okeana i mora Ummet oslobodit', okova terora Sudba ga Allahova, odvela daleko U brda Kavkaza, ko bi samo reko'? Prekaljen u Groznom i hiljade bitki Dušmanima mora, i mač pravde britki Znao vrlo dobro, da sila silu slama Čizmom sebe upisa, u povijest islama Sedamn'est dugih godina, u barutnom dimu Kroz vrućine ljetne, i kroz ljutu zimu, Hitao je smjelo, k' nagradi najvećoj Krunisan šehadetom u trideset i trećoj Daleko od grude, kabur mu se skriva Uspomena na njega svježa je i živa U bespuću dalekom, Kavkaskog masiva Časno tijelo leži, ko' da mirno sniva Postelja mu zemlja, prekrivač od neba Bez znamena ikakvog, a zar mu i treba? Iako bez znaka, u tami tih vrleti Mezar njegov blista, čini se da svijetli Sjećanje na njega iz oka tjera suze A jazik hvali Rabba, Sebi što ga uze Gledajuć' u njega i one njemu slične Uviđamo slabost i manjkavosti lične Stidljivo i sjetno, duše kore sebe U raskoši što žive, i umiru ko' deve Krvari nam ummet, i prepun je rana Al' grive konjske nose, hajr do Sudnjeg dana Hiljade Hattaba, majke će da rode Svjetlom će džihada, trnut' tamu zlobe Ponestade riječi, za opisat tog junaka Možel' se u moru, prebrojat' kaplja svaka? Gospodaru smiluj se, heroju ummeta I podari mu ljepote, vječnog Dženneta Lavu islama i ponosu ummeta, Samiru Salihu Abdullahu es-Suvejlimu, poznatijem kao Hattab. Rahimehullah...
 Pozelio sam poljubitti sablju jer bljesnula kao sto bljesnu tvoji zubi kad se osmehujes. (Ibn Qajjim El-Dzewzije)

Nema komentara:

Objavi komentar