utorak, 1. studenoga 2011.

Dova je suština ibadeta i njegov duh, jer svrha stvaranja čovjeka jeste ibadet, a svrha ibadeta jeste povezivanje s Allahom, dok je dova ta koja ostvaruje ovu vezu i povezanost u najširem obliku i s najjačim sredstvom.
Bilježi se od Poslanika, s.a.v.a., da je rekao: “Dova je srž ibadeta, niko s dovom nije propao!”
Također se prenosi da je rekao: “Obratite se Allahu sa svojim potrebama, i kod Njega se sklanjajte od onoga što vas tišti, Njemu skrušeno zavapite i od Njega molite, jer dova je srž ibadeta. Nema tog vjernika koji će Allaha zamoliti, a da mu neće biti uslišano, pa, ili će Allah to ubrzati i odmah mu dati na Dunjaluku ili će, pak, to odgoditi za Ahiret, ili će mu oprostiti grijehe u mjeri koliko je učio dove – sve ukoliko nije tražio nešto što je grijeh!”
Ovaj hadis skoro da nam čini očevidnim put kretanja čovjeka ka Bogu u dovi i obraćanju Allahu.
Obratite pažnju: “Obratite se Allahu sa svojim potrebama!”, “Kod Njega se sklanjajte od onoga što vas tišti!”, i: “Njemu skrušeno zavapite!”
U jednoj drugoj predaji od Božijeg poslanika, s.a.v.a., prenosi se sljedeće: “Dova je oružje vjernikovo i stub je vjere!”
Dova je “stup vjere”, jer smisao vjere počiva na kretanju prema Allahu, a dova predstavlja obraćanje Allahu. Budući da je to bit dove, ona je Allahu nešto najdraže i najvrjednije.
Od Božijeg poslanika, s.a.v.a., prenose se i ove riječi: “Kod Allaha Uzvišenog nema ničeg vrjednijeg od dove!”

Nema komentara:

Objavi komentar